Uskoro će mjesec dana da sam ovdje. Doma. Kući. Bilo je kao san dosad. Neka traje još. Sutra idem sa svojima na Blidinje. Jedno od najdražih mjesta. Nastat će mnoštvo predivnih fotki. Ooo znam to. A još nisam stavila ni sve one iz Mađarske. Ehh.

Volim to sto sam uvela Boga u svoj zivot. Svaki dan. Sat vremena molitve. Mnogo sam se promijenila od zadnje ispovjedi. Nabolje, nabolje. Svakog dana priblizavam se sve blize umiranju. Tako i svi mi. Lijepo je zivjeti sasvim mirno sa tom spoznajom. Zivot je tek tren. A smrt i kraj su pomalo tuzni ali ipak prelijepi jer svaki kraj je pocetak neceg novog. A tko me imalo cita zna koliko ja volim pocetke. Oooo mnogo, mnogo.

Slika ispod – soba, malena sobica ugrije se ko šibica što moj tata kaže. Eee koliko sam samo ispita ja spremila ovdje, u tišini sama samcata. koliko sati sam provela ovdje buljeći kroz prozor u obližnje brdo. Pa sam slušala lišće kako šušti. Nedostaje mi ova soba. Moj mir tišina i spokoj. Zamjenile su je neke sobe u stanu u gradu na Dravi. Tako drugačije od svega ovdje što poznajem.

Već prošlog ljeta prihvatila sam se gitare. Onda kad nam nije radila klima u kući. Bila su 33 stupnja u dnevnom boravku. Ja sam našla staru dječju maminu gitaru i onu njezinu staru knjigu sa akordima i otišla u garažu, sjela na stolicu do freze i usred onog kaosa – staklenih boca gomile kesa, našla malo hladnoće, mir i tišinu i učila prve akorde. Sati su prolazi i prolazili.

Da sam dovoljno hrabra i dovoljno jako vjerujem srcu usudila bi se i upisala nešto vezano uz glazbu. Jer ne postoji dan u kojem ja ne zapjevam, ne polušam pjesmu. Puno više nego drugima znači mi glazba. Moj opijum, utjeha, radost, snaga, hrana za dušu. Ima nečeg i u genima. Pokojni tatin brat je preminuo nekad u mojim godinama, zvao se Ivo, utopio se u jezeru i on je svirao je gitaru. Pravu gitaru. Ja sam pitala za nju gdje je, tata mi je rekao da su njegovi prijatelji nakon smrti zamolili obitelj da im predaju gitaru kao vjernu uspomenu na Ivu. A davno, davno je to bilo kad se on utopio. Mene je privlačio zvuk oduvijek. Mama me zove gluvo krme, jer ne postoji posao ili radnja koju ja ne radim sa slušalicama u ućima i pritom nju ne čujem kad mi govori da ne lupam u namještaj dok usisavam, pa se ona ljuti. Neki dan sam izašla na izvan i učila akorde. I mačak je došao, moj prvi slušatelj, legao do mojih nogu. Ipak nije tako grozno zvučalo dok nije pobjegao.

Cijelu godinu sam pričala o gitari. Odlučila sam da se vratim u Osijek sa jednom. Odlučila sam da prestanem da sanjam i pričam. Želim da do kraja svoga života naučim svirati barem jedan glazbeni instrument. Posjetila sam dva glazbena shopa u Mostaru za koja znam da postoje – Yamahu i Brothers. I u ovom drugom našla odabranicu srca svoga. 250 KM. Idući tjedan (tj. sad već ovaj tjedan) idem po nju.

Eh ja i moj gospodin Njofro.

Vrhunac moje kreativnosti. Srce na koje sam potrošila gomilu laka, crnog što je vidljivo i korektora malo. Uglavnom namjera mi je da ovo koristim da bilježim u knjizi dokle sam došla. Niđe veze s vezom, al eto. S tim da sam još jedno srce napravila. Na njeg sam potrošila još više laka i bacila ga na kraju. Svo se ukecalo.

Ipak sam ja inženjer, kreativnost mi nije jača strana kao mojoj rodici. Ehh kakva ona sve čudesa pravi. A ovo srce gore iznad neki ludi efekt u picasi, pa ga odlučih stavit.

Ovo je moj najdraži kolač. Od ovog tjedna. Napravila ga u nedjelju. Sa coolinarke recept. Savršen je. Zove se čudo od čokolade. A ne bilo čudo kad u njega idu tri čokolade za kuhanje. Lijepo smo se pogostile ja i moje dvije prijateljicce. Došle su mi u petak. Kupila sam čipseva smokije, sokove. Jedna prijateljica donijela kokice, sredila sam nam bratovu sobu i pravo smo uživale. Kasnije je došla i Marina. Inače sve tri smo završile istu srednju školu, ista generacija s tim da je jedna išla u susjedni razred. Pa smo se smijale plesu, našim haljinama, kako smo mladi bili ( a i sad smo isti samo što sad djelujemo još i mlađe), pa se prisjećali profesora i smiješnih gimnazijskih dana… pričali šta tko studira, šta je od koga bilo. Dogodine je 5 godina od naše mature. Namjeravamo se svi zajedno sastat otići na večeru u restoran. Sva tri razreda. Nekako se veselim svemu tome. 5 godina pametniji. Valjda. 😀