Dok sam slikala ovu fotku danas umalo me auto udarilo pošto sam stala na sredinu ceste da ovjekovjecim ono sto mi je zapazilo oko moje. Inace ovo nije moj rodni grad, ovdje sam došla jesenas da studiram. Sve je minijaturno, kuće i zgrade, i puno životopisnih boja. Ovom ulicom svakog jutra idem na faks. Starom jezgrom. I počesto se osjećam kao da sam u nekom davnom stoljeću kada su se vrline više cijenile i kad se svijet nije klanjao bogatstvu i moći. Gore pravo je isusovačka crkva. Sat skoro da pokazuje 14.
Ovdje je sve staro. Ovim ulicama u staroj jezgri nekoć su kročili konji sa kočijama. Ehh voljela bih nekako da se ponovi to doba. Da čujem udaranje kopita o ovaj stari kamen.
Moja šetnja nije bila uzaludna iako sam se dobro skuhala. Knjižnica faksa već je bila u polutami kad sam ušla no neka mlada djevojka koja uopće nije knjižničarka odlučila je na svoju odgovrnost da mi posudi posljednju knjigu koja je preostala iako je pravilo da u knjižnici moraju biti barem dvije, tako da nas dvije imamo naš mali dogovor i ja ju potajno vraćam njoj u ponedjeljak. 🙂 Jučer sam dolazila u knjižnicu no knjižničarke ju nisu bile volje dati. Isplatilo se doći još jednom, mada mi je namjera svega bila da sjedim u tišini knjižnice i sastavljam, te poslikam sebi stranice za učenje za ova 4 dana što faks neće raditi. Baš mi je drago što imam kod sebe knjigu. Jučer su mi sve lađe bile potonule i bila sam baš dissapointed kad sam skontala da ju ja ne mogu dobiti jer je ostala svega jedna.
Imam veliki prozor i stol u kuhinji i tu učim. Prozor je skoro uvijek otvoren i roletine u pravilu podignute kako bi imala osjećaj kao da sam na izvanu, da čujem šumove i hukanje one ptice. Sunce obasjava moj radni stol. Tako imam dojam da manje propuštam toga na izvanu. Da mi ćivot ne prolazi samo tako.
Dvije nove bilježnice su tu. Spremne za sastavljanje. Veoma sam ozbiljno prihvatila spremanje usmenih. Hoću da mi ljeto bude slobodno. Sada pogledati par epizoda pokemona i Ne krivite koale i bacam se na Kemijske reaktore od Gomzija. Nadam se da će nam druženje biti lijepo.
Za učenje spremni!
Lijepo je kad mozes od svakodnevnih stvari/ mjesta stvoriti sebi sliku za zapamtiti, a sto se tice ucenja sretno 😀
Danas sam mogla. 😀 nisam biila u zurbi niti imala posla, a uvijek mi je bila želja imati jedan blog u kojem ću pričati slikama, zabiljećiti poneku sitnicu iz svakog dana
Svidja mi se ta prva slika, vjerujem da ko zivi tu i ne smatra da je nesto specijalno to mjesto a kad vidis ovako preko slike djeluje bas cool. Cak su i saksije plave u tonu s zgradom ;))
Koji je to grad ustvari?
Sorry, dugo mi nije htjelo upaliti post i komentare, pokusavala sam svako malo. Namjeravala sam ti odgovoriti odmah.
Rijec je o Osijeku. 🙂