Nabralo se dana. Lipanj je u punom jeku. Osjecam neki mir u sebi. Svjetlost, vec su poceli i zrikavci da pjevaju ovdje. To me neodoljivo podsjeca na moj kraj. U kojem nisam bila vec skoro tri mjeseca. Trudim se svaki dan uciniti si posebnim, ljepsim, obojati ga, dodati onu neku svoju sitnicu, upamtiti ga. To je zbilja izazov kada je skoro svaki dan sve isto, kolokvij do kolokvija, usmeni do usmenog. Nekada sam mogla pronaci ljepotu i smisao u ucenju, detaljno i uzivljeno iscitavala bi stranicu za stranicom, gdje je nestala ta stara ja nemam pojma. Kada je ucenje zapravo jedino sto po cijele dane cinis tesko je naci motivaciju. Izazov je nositi osmjeh kroz zivot, no ako cekas da se smijes samo kada produ oblaci i tmurni dani koliko ces se uopce dana zapravo smijati u svome zivotu. Potrebno je nauciti smijati se uvijek, stvoriti stav prema zivotu koji je osmijeh. Tesko je, osobito zadnjih dana, izgubis se i izgubis Boga i jedino sto ti je na pameti je gomila obaveza i knjiga. Ne stignes se ni osvrnuti ni pogledati unatrag na svaki dan, nekako necujno iskliznu. Evo sutra je vec polovica lipnja. Polako obaveze primicem kraju. Rjesavam ispit po ispit. Napokon slatki plodovi rada. Skroz polako se pomjeram, ali ipak nekako. Voljela bih i da cesce pisem ovdje. Evo nekoliko slika od nekoliko zadnjih dana. Ono sto mi je na neki nacin bojalo dane.

Tišina laboratorija. Vježbe iz inženjerske su završile prošli utorak. Bila sam tužna zbog toga.

Odredivanje Tyndallovog efekta.

Nova marka za kosu Aussie. O tome cu pisati jos. Cini cuda za moju kosu. Napokon sam zadovoljna. Imam frizuru kakvu zelim.

Zavrsen ciklus predavanja o teologiji tijela. Bio svaku drugu srijedu u mjesecu. Tri predavanja. Zavrsio proslu srijedu. Kolacic sa zakuske. Bila i Vedrana sa mnom na zadnjem.

Unosenje boje u moj studentski zivot. I u ucenje. Little things make me happy.

Jagode su bile ukusne.