Ovu noć vam slikam riječima.

Ljetna noć. Zrikavci se čuju na izvanu. Zvjezdano nebo. Moja samoća. Stan je sad samo moj. Plešem u mraku, ne želim da upalim svjetlo. Nose me ritmovi pjesme. U neki magičan svijet. Izađem čas na balkon. Okrećem se, radujem. Parket dnevnog boravka samo za moje pokrete. Kroz velike prozore vidi se susjedna zgrada. I prozori i svjetla koja ove noći čudesno svijetle. Pa se naslonim na ogradu blakona na tren gledam dolje u ljuljačku, grane i šutim, pa nastavljam svoj ples. A u stanu se osjeti miris dozrelih praski, jutros kupljenih. Eh kako samoca moze da bude lijepa. Veceras plesem uz ove ritmove.